OBRADOVAH SE KAD MI
REKOŠE, HAJDEMO U DOM GOSPODNJI
(PS 122,1)
POKORNIČKO HODOČAŠĆE
ŽUPA TREBINJSKO-MRKANSKE BISKUPIJE
U SVETIŠTE KRALJICE MIRA U HRASNO
KORIZMA, 2014.
NAKANE:
1.
Biskupijska: da Bog po zagovoru Blažene Djevice Marije udjeljuje duhovno
i tjelesno zdravlje našim obiteljima.
2.
Župna: da Bog po zagovoru Blažene Djevice Marije pozove i uzdrži u
duhovnim zvanjima mladiće i djevojke iz naših župa.
PROGRAM U SVETIŠTU
Križni put – u 15.00 sati
Sveta ispovijed
Sveta Misa – u 16.30 sati
HODOČASNIČKI RASPORED ŽUPA
1. Čeljevo, Dračevo, Hrasno – 9. III. 2014.
2. Gradac, Hutovo, Neum, (Čapljina) – 16. III. 2014.
3. Rotimlja, Stjepan Krst, Stolac – 23. III. 2014.
4. Aladinići, Prenj, Trebinje – 30. III. 2014.
5. Domanovići, Ravno, Trebinja – 6. IV. 2014.
Ako se ne možete priključiti
svojoj župi,
priključite se bilo kojoj skupini
vjernika.
ZAJEDNIČKO HODOČAŠĆE:
KRALJICA MIRA
11. V. 2014. – druga nedjelja u
mjesecu svibnju
Izdaje:
Svetište Kraljice Mira u Hrasnu, 88 394 Hutovo
Tel./fax.:
++387 36 883-004
E-mail:
zupa.hrasno@gmail.com
SVETIŠTE
I HODOČAŠĆE
- Svetište -
mjesto posebnog susreta Boga i čovjeka
Kroz čitavu povijest spasenja postojala
su posebna sveta mjesta – svetišta – mjesta posebne Božje prisutnosti među
ljudima u koja je vjerni puk dolazio s Bogom se susretao i iz njih odlazio
okrijepljen i osnažen potrebnom milošću i snagom. Sveto Pismo svjedoči da ta
mjesta nisu bila „plod ljudskih ruku“ nego znak Božje prisutnosti. Stoga Crkva
naučava da je svetište mjesto stalnog uprisutnjenja ljubavi Boga, koji se
nastanio među nama (usp. Iv 1,14). Ono je „vidljivi znak koji naviješta svim
generacijama koliko je On velik u ljubavi, i svjedoči kako nas je prvi uzljubio
(usp. 1 Iv 4,19) i htio biti Gospodin i Spasitelj svoga naroda“.
Prema kršćanskoj objavi najuzvišenije i
konačno svetište jest uskrsli Krist oko kojega se okuplja zajednica učenika,
Crkva, koja je na svoj način novi Gospodinov dom.
Svojim utjelovljenjem Bogočovjek Krist nastanio se među nama i tako posvetio
sve stvoreno. Mjesta njegove zemaljske prisutnosti postala su sveta mjesta a
poslije njegova uzlaska na nebo svako mjesto gdje su „dvojica ili trojica
sabrana u moje ime“ (Mt 18,20) „u lomljenju kruha [Presvetoj Euharistiji] i
molitvama“ (Dj 2,42). Slijedeći primjer Krista, potpomognuti njegovom milošću
kao poseban znak Božje svetosti i prisutnosti na zemlji bili su sveci i
svetice, počevši od apostola i mučenika do svjedoka vjere u današnjem vremenu.
Mjesta njihovih životnih postaja, obasjana posebnom Božjom milošću, i poslije
njihove smrti zračila su svetošću te su postala „sveta mjesta“ - svetišta.
Posebna Božja milost očitovala se u Blaženoj Djevici Mariji. Njoj, koja je
postala prvo svetište „šator susreta božanskog i ljudskog“ posvećeno je, zbog
posebne blizine i zaštite koju je vjerni puk iskusio, tisuće svetišta „kao
privilegiranih mjesta susreta s njezinim Sinom kojega nam ona daruje“.
U našoj Trebinjskoj biskupiji to je Svetišta Kraljice mira u Hrasnu.
- Hodočašće – put u susret s Bogom
Svetišta su nerazdvojno povezana s
hodočašćima: „Hodočasnik treba svetište i svetište treba hodočasnika“.
U svetište se ulazi prije svega da zahvalimo Bogu, svjesni da smo uzljubljeni
prije nego što smo sami bili u mogućnosti ljubiti Ga; da izrazimo svoju hvalu
Gospodinu za divote od Njega stvorene (usp. Ps 136); da zatražimo oproštenje
grijeha koje smo počinili; da izmolimo dar vjere u našem vjerničkom životu i
nužnu pomoć na životnom putu.
Stoga hodočašće sadrži: 1. Eshatološku
dimenziju: ono je prispodoba hoda prema nebeskom Kraljevstvu. Pomaže
shvatiti da smo samo putnici na zemlji između ograničenog vremena i težnje
prema životu bez kraja, između prognaničkog plača i čežnje za radošću vječne
domovine; 2. Pokorničku dimenziju: hodočašće
je uvijek „obraćenički hod“. Hodajući prema svetištu „hodočasnik ide putem koji
polazi od svijesti vlastita grijeha i veza koje ga vežu uz nevažne i beskorisne
stvari, do dosezanja nutarnje slobode i shvaćanja dubinskoga životnog
značenja“. Kad se hodočašće vrši na pravi i istinski način vjernik se iz
svetišta vraća radostan s „nakanom da promjeni život, da ga odlučnije usmjeri
prema Bogu“. Pokornička dimenzija, koja je neizostavni dio hodočašća,
suživljava se sa Slavljeničkom jer
hodočašće daje olakšanje zbog prekida svakidašnje monotonije zbog iskustva
drugačijeg trenutka, olakšanje tereta života koji je za mnoge težak jaram. 3. Bogoštovna: ono je u biti „bogoštovni
čin“. Hodočasnik ide u svetište kako bi susreo Boga, kako bi bio u njegovoj
prisutnosti, iskazao mu štovanje svojim klanjanjem, zahvalio mu za njegovu
dobrotu, izvršio zavjet za koje se obavezao pred Gospodinom, molio za milosti
potrebne za život i oproštenje za počinjene grijehe. Vrhunac hodočašća treba
biti slavljenje Presvete Euharistije, Mise; 4. Apostolska: hodočasnikovo putovanje na izvjestan način slika je
Isusova putovanja s njegovim učenicima. Pod tim vidom hodočašće postaje
navještaj vjere a hodočasnici „putujući Kristovi vjesnici“.
