SVEĆENICIMA, REDOVNICIMA, REDOVNICAMA I SVEMU PUKU BOŽJEMU
U MOSTARSKO-DUVANJSKOJ I TREBINJSKO-MRKANSKOJ BISKUPIJI
Braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi Božji narode!
Uvod
Isus Krist na proročki je način otkrio stvarnost ženidbe kako je Bog hoće od
početka ljudskoga roda (Post 1,27; Mk 10,6 i Mt 19,4; Post 2,24; Mk 10,7-8 i Mt
19,5). Tu je zbilju ponovo uspostavio svojom smrću i uskrsnućem. Stoga se
kršćanska ženidba proživljava “u Gospodinu” (1 Kor 7,39), te je određena
elementima djela spasenja.
Već u Starom Zavjetu ženidbeni je savez slika saveza između Boga i izraelskoga
naroda (Hoš 2; Jr 3,6-13; Ez 16 i 23; Iz 54). U Novom Zavjetu kršćanska ženidba
poprima još veće dostojanstvo, jer predstavlja otajstvo jedinstva Krista i
Crkve (Ef 5,21-33). Ta je sličnost dublje teološki protumačena: najviša ljubav
i dar Gospodina sve do smrti, kao i vjerna i neopoziva povezanost s Crkvom,
svojom zaručnicom, postaju obrazac i primjer za kršćansku ženidbu. Po toj
sličnosti ostvaruje se istinsko dioništvo na savezu ljubavi između Krista i
Crkve. Tako, na način realnoga simbola i sakramentnoga znaka, kršćanska ženidba
konkretno predstavlja Kristovu Crkvu u svijetu, te je, nadasve u obiteljskom
uređenju, s pravom prozvana “domaća Crkva” (LG 11).
Kada se radi o dvoje krštenih, ženidba kao stvarnost ustanovljena od Boga
Stvoritelja, neodvojiva je od ženidbe-sakramenta. Sakramentnost ženidbe
krštenih nije nešto pridodano, čega može biti ili ne biti. Ona je unutarnja
njezinoj biti do to mjere da ženidba i sakramentnost ne mogu biti rastavljene.
Posljedica prethodne tvrdnje jest da za krštenike zaista ne može postojati
nikakvo ženidbeno stanje različito od onoga kakvo Krist hoće. U tom sakramentu,
muškarac i žena, kršćani, daruju se i prihvaćaju kao zaručnici uzajamnom
slobodnom i neopozivom privolom, te su konačno oslobođeni od “tvrdoće srca”
(usp. Mt 19,8). Postaje im zaista moguće živjeti u posvemašnjoj ljubavi jer su,
po sakramentu, zaista i stvarno uključeni u otajstvo zaručničke ljubavi Krista
i Crkve. Stoga Crkva ne može ni na koji način prihvatiti da su krštenici,
vjenčani u skladu s vlastitim dostojanstvom i načinom postojanja kao “novo
stvorenje u Kristu”, povezani ičim drugim osim sakramentom ženidbe.
Problematika
U slavlju sakramenta ženidbe sve se više uočavaju nedopustive prakse – i od
strane samih dušobrižnika i od strane zaručnika – počevši od administrativna
postupka do sama sakramentna slavlja. Ova je problematika sve češća tema svećeničkih
sastanaka, na dekanatskim susretima i na sjednicama Prezbiterskoga vijeća. Na
ovogodišnjem Pastoralnom danu u Potocima, 31. ožujka 2016., ponovo smo se
vratili ovoj temi. Izlagači su upozorili na neke učestale abususe, ali i
podsjetili na nauk Crkve i pozitivne propise. Cilj je ove Okružnice – poštujući
crkvene odredbe – na osnovi uočenih zloporaba, donijeti odredbe koje će važiti
na području Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije i koje će
obvezivati svakoga dušobrižnika, same zaručnike i cijelu vjerničku zajednicu.
Jasno je da nije moguće jednim dokumentom odgovoriti na sve dosadašnje
nepravilnosti ili predusresti buduće negativne i neželjene pojave koje ne samo
narušavaju dostojanstvo sakramenata Euharistije i ženidbe, dostojanstvo liturgijskoga
prostora u kojem se slavlje odvija, nego mogu dovesti u pitanje valjanost same
ženidbe. Stoga i ovom prigodom pozivamo svećenike u dušobrižništvu da stalno
obnavljaju svoje znanje, poučavaju povjerene im vjernike, i da se drže
pastoralne razboritosti. To su stupovi na kojima je, uz neprestanu otvorenost
poticajima Duha Svetoga, jedino moguće ispravno shvatiti bit sakramentnoga
slavlja i vršiti ga u onom duhu koji je sam Krist zaželio kada nam je
sakramente darovao, uvijek svjesni da smo njegovom Milošću osposobljeni za
djelitelje i primatelje; da dušobrižnik nije vlasnik nego djelitelj, a
primatelj samom željom ne stječe pravo na sakrament; da nam je svima dužnost
ispunjavati sve propisane uvjete koje je Crkva od samoga Gospodina ovlaštena
dužna donositi i provoditi.
Odredbe
1. S obzirom na administrativni dio
Prijava zaručnika. Zaručnici su dužni namjeru sklapanja crkvene ženidbe
najaviti u župni ured župe gdje planiraju sklopiti crkvenu ženidbu najmanje 6
mjeseci prije planirana datuma. Neka se ženidbe sklapaju u župi gdje jedna od
stranaka koje sklapaju ženidbu ima prebivalište ili boravište ili jednomjesečno
boravljenje (kan. 1115). Crkvena je praksa da to bude župa zaručnice.
Tečaj priprave. Tečaj priprave za ženidbu obvezan je za sve koji se žele
crkveno vjenčati. Molimo župnike da potaknu mlade da ovaj tečaj obave
pravovremeno, a ne čekaju posljednji trenutak kada se sve može pretvoriti u
puko zadovoljenje forme. Ako zaručnici prije najave svoga vjenčanja nisu
obavili tečaj priprave za ženidbu valja ih uputiti i na tu obvezu. Od ove
obveze može ih osloboditi samo valjan razlog (npr. bolest). Tada će župnik ili
drugi svećenik po njegovu ovlaštenju imati više pripremnih susreta u kojima će
im, između ostaloga, protumačiti bitnosti i vlastitosti crkvene ženidbe.
Postupak za ženidbu. Nakon prijave, a najkasnije mjesec dana prije samoga
sakramentnoga čina, župnik – ili župni vikar – župe u kojoj zaručnici
namjeravaju sklopiti ženidbu dužan je pokrenuti Postupak za ženidbu kojemu
dodjeljuje redni broj. Taj protokolarni broj prati sve spise dotičnoga
vjenčanja.
Dokumenti. Krsni i Slobodni list za stranku koja nije iz župe vjenčanja ne
smiju biti stariji od 6 (šest) mjeseci. Za stranku iz župe vjenčanja nije
potrebno izdavati Krsni i Slobodni list. Dovoljno je iz Matice krštenih
prepisati sve potrebne podatke. Ako se radi o udovicama i udovcima, treba
zatražiti Smrtni list bivšega muža ili žene. Dokumenti moraju biti izdani na
originalnim obrascima, s protokolarnim brojem, biljegom, pečatom i potpisom ovlaštene
osobe. Bez originalnih dokumenata ne smije se povesti Postupak za ženidbu, a
pogotovo ne pristupati samomu slavlju sakramenta. Za dokumente iz drugih
biskupija potrebno je od Ordinarijata zatražiti nihil opstat kao i za dokumente
koji dolaze iz župnih ureda koje nezakonito drže svećenici otpušteni iz
Franjevačkoga reda i suspendirani a divinis.
Oprosti. Molbu za oproste/dispenze valja uputiti na izvornom formularu ili
službenim dopisom župe te priložiti dokumente u originalu. Nikada ne slati samo
dokumente bez molbe ili poslati stranku na Ordinarijat da sama traži oprost. To
je župnikova kompetencija i dužnost.
Zaručnički ispit i izvidi. Pri ispunjavanju Postupka za ženidbu stranke trebaju
biti odvojene da bi mogle slobodno iznijeti svoje stavove i mišljenja. To treba
činiti uvijek, jer je sloboda bitna za valjanost ženidbe. Ako se za vrijeme
izvida otkrije da postoji zaprjeka dobi, mješovite vjere ili razlike vjere,
treba zatražiti prema obrascima BK BiH oprost od ovih ženidbenih smetnji, ako
za to postoji opravdan razlog. Oprost od dobi ne smije se tražiti od mjesnoga
ordinarija prije nego ga je dobio matičar od sudca. Kopija sudskoga rješenje
prilaže se molbi za oprost. Nakon uspješno provedena Postupka za ženidbu neka
se provedu izvidi o prikladnosti u župama prebivališta ili boravišta. To se
čini navještajem barem jednom napismeno – oglasna ploča, župni list i slično,
ili usmeno – u oglasima u završnom obredu sv. Mise. Rezultate navještaja –
izvida župnik župe prebivališta ili boravišta jednoga od zaručnika dužan je
poslati u župu vjenčanja prije samoga obreda vjenčanja. Bez rezultata
navještaja ne može se pristupiti slavlju sakramenta.
Otpusnica za vjenčanje i dozvola za vjenčanje izvan župe. Ako se zaručnici žele
vjenčati izvan vlastite župe, vlastiti župnik nakon što je obavio sve navedeno,
daje im Otpusnicu za vjenčanje, a sve druge spise zadržava u svom uredu. Nakon
vjenčanja vjenčatelj treba obavijestiti njihova vlastita župnika o vjenčanju.
Inače im može u smislu kan. 1115 dati Dozvolu za vjenčanje izvan župe, a
vjenčatelj će učiniti sve što smo naveli da treba učiniti vlastiti župnik da bi
utvrdio da su sposobni za vjenčanje.
Administrativni dio nakon sakramentnoga slavlja. Potpisivanje mladenaca, kumova
i samoga svećenika neka se ne obavlja na oltaru. U crkvi se može na prikladno
mjesto staviti stol za potpisivanje. No, najbolje je da se i ovaj
administrativni dio obavi u župnom uredu.
Odmah nakon slavlja treba upisati vjenčanje u Maticu vjenčanih te poslati
Obavijest o vjenčanju u župu krštenja mladenaca (kan. 1121 i 1122). Župnik župe
krštenja dužan je odmah po primitku Obavijesti o vjenčanju upisati njihovo
vjenčanje u Maticu krštenih i o tomu predviđenim obrascem obavijestiti župnika
župe vjenčanja.
Sve ženidbene spise prikupiti u obrazac Postupak za ženidbu i arhivirati u
zasebnu fasciklu: Ženidbeni spisi.
2. S obzirom na sakramentno slavlje
Slavitelj. Mjesni ordinarij i župnik, osim ako su presudom ili odlukom izopćeni
ili udareni zabranom bogoslužja ili obustavom od službe ili takvima proglašeni,
snagom službe valjano prisustvuju ženidbama, u granicama svoga područja, ne
samo podložnika nego i onih koji nisu podložnici, samo ako je barem jedan od
njih latinskoga obreda (kan. 1109). Oni, dokle god valjano vrše službu, mogu
ovlast za prisustvovanje ženidbama, također opću, u granicama svoga područja
povjeriti svećenicima i đakonima (kan. 1111 – § 1); ako se radi o pojedinačnom
ovlaštenju, treba se dati za određenu ženidbu; a ako se radi o općem
ovlaštenju, treba se dati napismeno (§ 2).
Vjenčanje i sv. Misa. Obrednik vjenčanja predviđa slavlje ženidbe s Misom ili
bez Mise. Pastoralnoj razboritosti župnika prepušta se procjena kada će
pristupiti kojemu načinu. Svakako, ako ženidbu sklapa katolička i nekatolička
krštena osoba, onda se, ako mjesni ordinarij drugačije ne odredi, mora
primijeniti obred vjenčanja bez sv. Mise. Vjenčanje zaručnika koji prije
sakramenta crkvene ženidbe zajedno žive u civilno zakonitoj ili vanbračnoj
zajednici neka se slavi bez sv. Mise.
Mjesto slavlja. Mjesto slavlja sakramenta crkvene ženidbe jest župna crkva,
osim ako iz opravdanih razloga biskup ili mjesni župnik drugačije ne odrede
(kan. 1118 – § 1.).
Sveta ispovijed. Valja potaknuti mladence i kumove da pristupe sakramentu sv.
ispovijedi.
Vrijeme slavlja. Nije prikladno, a Bogu hvala ni uobičajeno, da se vjenčanje
obavlja u vrijeme došašća, korizme ili na druge pokorničke dane. Ako li se
vjenčanje obavlja u ovo vrijeme, onda će župnik podsjetiti mladence da poštuju
osobit značaj ovih liturgijskih vremena (Red vjenčanja, 11), da se uzdrže od
vanjskoga slavlja.
Dostojanstvo obreda i mjesta. Slavitelju, mladencima i svim suslaviteljima
nalaže se da poštuju dostojanstvo obreda i mjesto slavlja. Stoga će se uvijek
voditi računa:
– da se u crkvu ne unosi ništa što ne priliči dostojanstvu mjesta i svetih
obreda: zastave, alkohol, glazbala I slično;
– da kićenje crkve bude izraz ljubavi i zahvalnosti Onomu od koga blagoslov
traže, a ne izraz materijalne moći i prestiža. Obrednik upozorava da se „kod
vjenčanja ne poklanja nikakva posebna pažnja privatnim osobama i njihovu
staležu, ni u obredima ni u vanjskom raskošju“ (br. 10).
– da odijelo bude izraz unutarnjega duhovnog raspoloženja, a ne tjelesnoga
pokazivanja i zavođenja;
– da prije, za vrijeme i nakon slavlja u crkvi vlada molitveno ozračje, a ne da
se pretvori u prostor glasna, a često i neukusna razgovora i dobacivanja;
– da pjevanje bude sukladno liturgijskim propisima;
– da kamermani i fotografi poštuju dostojanstvo obreda i mjesta; da ne ulaze u
prostor oltarišta, ne okreću leđa oltaru i Presvetomu, da svjetlosno i zvučno
ne ometaju slavlje;
– da se u samoj crkvi ne obavljaju čestitanja u kojima se zaboravi svetost
mjesta;
– da se izbjegavaju, a u crkvi i pred samom crkvom zabrane, svi običaji koji u
sebi nose poganske ili svjetovne elemente: posipanje rižom, cvijećem,
papirićima, laticama i tomu slično;
– da u prostoru oko crkve, crkvenom dvorištu i parkingu vlada mir kako se ne bi
ometalo slavlje u samoj crkvi.
Način slavlja. Kod vjenčanja bez sv. Mise preporučuje se obred bez ophoda, tj.
da se započne Službom Riječi.
– Ako je vjenčanje sa sv. Misom, a vremenski uvjeti i prostor to dopuštaju,
neka se u crkvu uđe u svečanu ophodu na glavna vrata. Najprije idu poslužnici,
zatim svećenik, a potom mladenci koje prate kumovi i, bilo bi hvale vrijedno,
barem roditelji (RV, 40).
– Liturgijska čitanja, ako to Liturgija dana dopušta, mogu se dogovoriti s
mladencima. Neka se uvijek izberu čitanja koja poglavitije izražavaju važnost i
dostojanstvo ženidbe u otajstvu spasenja.
– Privola se izgovara prema Redu vjenčanja, a nikako improviziranim vlastitim
riječima.
– Prisega na križ u našim je biskupijama obvezatna.
– Pričest samo pod prilikom Kruha;
Ove odredbe stupaju na snagu danom donošenja i vrijede do novih crkvenih odluka.
Bilo sve na veću slavu Božju!
+ Ratko Perić, biskup